Tri klasična oblika glavnih impelera
Moderni impeleri vjetroturbina, poput baletana na vjetru, tumače umjetnost pretvorbe energije kroz promjene oblika. Najčešći je dizajn s tri-vodoravne osi oštrice, koji čini više od 90%, budući da uravnotežuje strukturnu čvrstoću i učinkovitost rotacije. Dizajn s dvije- lopatice smanjuje težinu za 15%, ali zahtijeva kompenzaciju za aerodinamičku asimetriju. Dizajni s jednom-oštricom, iako su strogo lagani, zahtijevaju ravnotežu protuutega i uglavnom se nalaze u eksperimentalnim modelima.
Inovativne konfiguracije za posebne scenarije
Kada okruženja vjetroelektrana postanu posebna, impeleri se također počinju "transformirati":
Darrieus s okomitom osi: u obliku mutilice za jaja, pogodan za različite smjerove vjetra.
Tip Savonius: naslagani polu{0}}cilindrični dijelovi, izvrsne performanse pokretanja pri-vjetru-brzini-.
Hibridni tip: Kombinacija principa uzgona i otpora za povećanje proizvodnje energije u područjima niske-vjetra-brzine.
Sklopivi tip: lopatice koje se mogu uvlačiti da se nose s ekstremnim vremenskim uvjetima kao što su tajfuni.
Znanstvena ravnoteža iza oblika
Svaka krivulja impelera rezultat je višestrukih razmatranja:
Aerodinamička učinkovitost: profil aerodinamičnog profila utječe na omjer uzgona-na-otpor; optimalna raspodjela dužine strune može poboljšati kapacitet hvatanja vjetra za 10%.
Strukturni trošak: Za svakih 5 metara povećanja duljine oštrice, trošak tornja se povećava za 20%.
Prilagodljivost okolišu: vjetroturbine na moru koriste ojačane prednje rubove kako bi se oduprle koroziji od slane prskalice.